Što stoji iza lova Porezne na radnike u inozemstvu?

POREZNA uprava je jako aktivna od prosinca prošle godine. Traje velika akcija potrage za svima koji rade i posluju u inozemstvu da im se dohodak koji nisu ostvarili u Hrvatskoj može propisno zavesti u podatke Porezne uprave i na njega razrezati porez.

Ma gdje u svijetu bili, Hrvati se ne mogu sakriti od svoje domovine. To vrijedi barem za situacije u kojima toj državi treba platiti porez, a za situacije u kojima ta ista država treba pomoći svojim građanima vrijedi drugačije. Onda treba povlačiti veze i moliti.

Počelo kažnjavanje neprijavljenih primitaka ostvarenih u inozemstvu

Prvi poziv građanima Republike Hrvatske na dobrovoljnu prijavu je objavljen 21.prosinca 2021. te se nekoliko puta ponavljao. Očito je u tijeku velika akcija hvatanja svih koji su zaradili nešto novca izvan Hrvatske. Inozemne primitke ostvarene u ranijim razdobljima građani mogu prijaviti na obrascu “Dobrovoljna prijava inozemnih primitaka” putem sustava ePorezna, putem pošte ili osobnim dolaskom u nadležnu ispostavu Porezne uprave prema prebivalištu ili uobičajenom boravištu.

U maniri dobrostivog tiranina Porezna obećava da neće kažnjavati one koji se dobrovoljno prijave da su otišli trbuhom za kruhom i zaradili nešto u inozemstvu, a nisu platili porez Hrvatskoj. Jer čak i ako je porez plaćen u inozemstvu, tj. u državi u kojoj se radi, Porezna uprava očekuje da joj se primitak ostvaren u inozemstvu prijavi pa će se odlučiti hoće li biti poreza za platiti i u Hrvatskoj.

Hrvatska država mrzi kada dobar porez propadne pa tako zahtijeva da se plati razlika između poreza u drugoj državi i poreza u Hrvatskoj. To znači da ako je porez u nekoj državi plaćen po manjoj stopi nego u Hrvatskoj, Porezna će tražiti razliku.

Nema bijega od Porezne uprave

Radnici tako ne mogu pobjeći od visine poreza u Hrvatskoj čak ni kada rade u državi koja ima manju stopu oporezivanja. Razliku između poreza koju su platili u državi gdje rade ili su ostvarili kakav drugi prihod i poreza u Hrvatskoj će morati platiti. Za sve razlike u poreznim stopama koje do sada nisu platili, Porezna će odrediti novčanu kaznu uvećanu za kamate.

Osim ako svoje porezne grijehe ne prijave sami. U tom slučaju im Porezna uprava oprašta porezne grijehe, napravljene djelom ili propustom.

To vrijedi za sve koji imaju prijavljeno prebivalište ili boravište u Republici Hrvatskoj, stan u vlasništvu ili posjedu “neprekidno najmanje 183 dana unutar jedne ili dvije kalendarske godine”, užu obitelj, ako se pretežito zadržava u RH i “u RH ima uže osobne i gospodarske odnose odnosno središte životnih interesa”.

Porezna ima svoja pravila

Inače, prebivalište i boravište prijavljeno u Ministarstvu unutarnjih poslova ne mora biti jednako prebivalištu u smislu porezne obveze. To efektivno znači da Porezna uprava sama odlučuje gdje je ljudima stvarno boravište ili prebivalište te se ne ravna po podacima iz MUP-a.

Tako poreznu rezidencijalnosti u porezne svrhe utvrđuje prema Općem poreznom zakonu i Pravilniku o provedbi Općeg poreznog zakona. Sam proces je jako širok i ima puno pravila pa se čini da je određivanje porezne rezidencijalnosti velikim dijelom subjektivna procjena zaposlenika Porezne uprave.

U smislu koje primitke treba prijaviti navode se plaća, mirovina, primici po osnovi obrta, ugovori o djelu, autorske i umjetničke naknade, naknade za agente, tumače i prevoditelje, kamate na štednju, dividende, najam itd. Uglavnom, sve je pokriveno i sve se treba prijaviti.

Od kad je krenuo lov na radnike u inozemstvu, u medijima se pojavljuju priče onih koji godinama i desetljećima rade u inozemstvu, za što su uredno plaćali porez u državi gdje rade, a hrvatska Porezna uprava im posljednjih mjeseci šalje obavijesti o nepodmirenju porezne obaveze iz prijašnjih godina.

“Trebaju li javna dobra u Hrvatskoj plaćati ljudi koji ih uopće ne koriste?”

Kako je pitanje rezidencijalnosti dosta subjektivno određeno, onda dolazi do neujednačene prakse i nelogičnosti. Primjerice, nije jasno što je to institut središta životnih interesa, na koji se poziva Porezna prilikom razrezivanja poreza.

Porezna će tako utvrđivati poreznu rezidencijalnost na temelju toga gdje se nalazi uža obitelj, ima li osoba stan u vlasništvu i koliko se osoba zadržava u Hrvatskoj. Zbog subjektivnosti samog određivanja postoji velik prostor za korupciju, a može se dogoditi da dvije osobe s približno istim uvjetima budu različito porezno tretirane.

O lovu Porezne uprave na one koji rade u inozemstvu pitali smo Dejana Kovača, bivšeg kandidata za predsjednika RH i ekonomskog istraživača na IWH-u Instituta Leibniz, jednog od vodećih instituta za ekonomska istraživanja u Njemačkoj.

“Dva su problema ovdje – utvrđivanje porezne rezidencijalnosti i tek onda dvostrukog oporezivanja. Jedno je zakonski okvir, a jedno je moralni okvir. Moralni okvir ide ka propitkivanju smislenosti trenutnog zakonskog okvira – trebaju li javna dobra u Hrvatskoj plaćati osobe koje ih uopće ne koriste?” smatra Kovač.

“Trenutni zakonski okvir je nedorečen i ima puno sivih zona, a dok je tako, utvrđivanje porezne rezidencijalnosti se svodi na subjektivnu procjenu Porezne uprave putem dva formulara”, kaže pa napominje: “Bojim se da će opet biti povlaštenih, ali i potlačenih, jer je velika količina nesuvislosti u cijeloj proceduri.”

Hrvatska najefikasnija u naplati poreza

Porezni sustav u Hrvatskoj nije poticajan ni za koga, neusklađen je i često nedorečen, a porezno mišljenje na lokalnoj razini je često drugačije od poreznog mišljenja na nacionalnoj razini. No, Porezna uprava je jako efikasna kada treba naplatiti porez.

Hrvatska je najefikasnija država u EU po naplati PDV-a. Efikasnost naplate PDV-a se određuje tako da se usporede očekivana naplata PDV-a, izračunata na temelju gospodarskih pokazatelja, i zaista naplaćen PDV od strane države.

Samo 1% planiranog prihoda od PDV-a ne bude naplaćeno u Hrvatskoj, što je veća efikasnost nego u bilo kojoj državi Europske unije, uključujući Švedsku s 1.4% nenaplaćenog planiranog prihoda od PDV-a. Čak i jedna Njemačka ne uspijeva naplatiti 10% planiranog prihoda od PDV-a pa je ovo jedna od rijetkih stvari u kojima je Hrvatska puno “bolja” od Njemačke.

Zloupotrebe postoje

Ipak, treba priznati da ima puno onih koji koriste javne usluge u Hrvatskoj dok poreze plaćaju u inozemstvu. To je realno problem zbog toga što sve javne usluge podmiruju oni koji rade i posluju u Hrvatskoj te državni i lokalni proračun pune kroz poreze. Oni su tzv. “free rideri” – predstavljaju državni i društveni trošak, a njemu ne plaćaju poreze za financiranje javnih usluga.

S druge strane, doznake iz inozemstva, što velikim dijelom čine novci koje radnici iz inozemstva šalju u Hrvatsku, predstavljaju znatnu stavku u platnoj bilanci i podižu gospodarsku aktivnost. Ti novci se troše u Hrvatskoj i oporezivanjem potrošnje (primarno PDV i trošarine) pune državni proračun. Ne može se tvrditi da su radnici koji rade u inozemstvu neto gubitak za Hrvatsku.

Situacija se definitivno treba riješiti, ali Porezna uprava je izabrala krivi način, s nejasnim kriterijima i velikim prostorom za korupciju.

Ostale objave